Iako mnogi politolozi pa i povjesničari smatraju kako je integracija hrvatskih povijesnih zemalja završila uspostavom samostalne i međunarodno priznate Republike Hrvatske te oslobodilačkim akcijama HV-a, a u konačnici mirnom reintegracijom Podunavlja, to baš i ne odgovara stvarnosti na terenu.

Naime, kako bi određena cjelina, prirodna, povijesna ili zemljopisna, bila integrirana u ustavnopravni, gospodarski i svaki drugi poredak neke zemlje, ona s maticom zemljom mora imati nesmetanu komunikaciju. Međutim, RH je danas od svog krajnjeg juga Dubrovnika i Dubrovačkog primorja, odvojena neumskim koridorom. Granica, kolone, problemi u prijevozu robe, sve su to poteškoće zbog kojih danas s pravom možemo kazati kako proces integracije hrvatskih povijesnih zemalja još uvijek nije završen te kako će biti završen tek fizičkim spajanjem krajnjeg juga RH s ostatkom Hrvatske.

Nakon godina čekanja, prigodničarskih otvaranja radova za javnost, gradnja mosta zvanog čežnja konačno bi trebala početi. Raspisan je javni natječaj i osigurana su sredstva u visini preko 2 milijarde kuna. EU bi u gradnji mosta trebala sudjelovati s 85 posto ukupnih troškova projekta, a ostatak iznosa osigurati će se iz proračunskih sredstva RH. I kada smo pomislili kako ništa više ne može ugroziti ovaj milenijski nacionalni projekt iz Sarajeva su počele stizati vijesti koje su u najmanju ruku – čudne. Naime, odmah nakon objave arbitražne presude oko hrvatsko – slovenske granice iz Sarajeva su, od strane bošnjačkih političkih prvaka, počeli stizati zahtjevi za sličnim načinom određivanja granice na moru između BiH i RH. Političari iz SDA počeli su crtati neke svoje karte, granice i stickove do međunarodnih voda. Počeli su zahtjevi da se morska granica između dviju država riješi po načelu arbitraže koja bi valjda u polazišnim osnovama, kao i u slučaju Slovenije, imala zadatak odrediti nesmetani kontakt BiH teritorijalnih voda s onim međunarodnim. Vidjela žaba kako se konj potkiva pa i ona digla nogu!

No, bošnjački zahtjev, iako u prvu ruku izgleda slabo artikuliran i u jednom trenutku težište stavlja na gabarite mosta koji navodno priječe prolaz najvećim brodovima u Neum, a u drugom na pravo BiH na koridor do međunarodnih voda, nipošto nije bezazlen kako se to čini u prvi mah. Trenutak potenciranja navodnog problema razgraničenja oko Pelješkog mosta potvrđuje tezu kako se radi o pomno razrađenoj operaciji koja je sve osim potenciranja zdravog razgovora i dobrosusjedskih odnosa. Bošnjački političari „problem Neuma i mosta“ na dnevni red stavljaju u najnepovoljnijem vanjskopolitičkom trenutku za Hrvatsku. Odnosno u trenutku kada službeni Zagreb mora objašnjavati Europskoj komisiji i cijelom svijetu zašto ne može provesti odluku arbitražnog suda o granici sa Slovenijom. Također, službena hrvatska politika ne smije napraviti niti jedan krivi potez ili povisiti ton jer bi mogla ugroziti povlačenje već odobrenih 357 milijuna eura za gradnju mosta. I upravo je to jedan od glavnih ciljeva pokušaja sabotiranja projekta od strane bošnjačkih političara – stvoriti konflikt i pokušajem zaustavljanja projekta prisiliti Hrvatsku da sjedne za stol i da im, po uzoru na Sloveniju, ustupi nesmetani kontakt s međunarodnim vodama. U ovom slučaju Bošnjaci koriste europski novac za gradnju mosta kao što su Slovenci koristili članstvo u EU kako bi prisilili Hrvatsku na nepovoljnu arbitražu čije su polazišne osnove potpuno u suprotnosti s međunarodnim pomorskim pravom. Bošnjačka politika za sada, unatoč silnim naporima, nije uspjela podići problem na razinu da dovede u pitanje europsko financiranje gradnje mosta iako se u jednom trenutku oglasila i Europska komisija pozivajući Hrvatsku da o svim aspektima gradnje mosta usuglasi stavove sa susjednom Bosnom i Hercegovinom.

Kako bi se spriječila inscenirana atmosfera konfliktne situacije sa svim susjedima RH mora pod hitno riješiti pitanje granice sa Slovenijom. Vlada i državni vrh ne mogu u isto vrijeme voditi dva krupna vanjskopolitička spora, a da ne spominjemo još i spor s Mađarskom oko Mola. U interesu je RH pod hitno završiti spor sa Slovenijom kako bi se mogla posvetiti stanju na svojim istočnim granicama. Jasno je kako niti jedna politička opcija u RH ne može pristati na provedbu arbitražne presude u obliku u kakvom je donesena. To je valjda jasno i slovenskim političarima koji bi, ako im je u interesu rješavanje graničnih pitanja, trebali sjesti za stol. Što se tiče granice na moru Slovenija nije dobila pravo korištenja podmorskih resursa i ribarenja u hrvatskom djelu ZERP-a što je i bit sporenja oko granice. I tu RH može biti mirna. Ostaje riješiti problem ribarenja u vodama oko Savudrije i Pirana i to bi se moglo vrlo lako riješiti proglašenjem zajedničkog ribolovnog područja na tom prostoru. S malo napora s jedne i druge strane ovaj problem bi se uskoro mogao riješiti.

Za Hrvatsku je važno da riješi problem zapadnih granica kako bi se potpuno posvetila situaciji u BiH koja je zbog sigurnosti RH i položaja hrvatskog naroda u njoj puno važniji vanjskopolitički problem za RH. Drugi važan cilj bošnjačke politike prilikom pritiska na RH u vezi s gradnjom Pelješkog mosta je nastojanje da se Hrvatskoj pošalje poruka da se drži po strani u vezi s reformom izbornog zakonodavstva i ustava u BiH. Naime, hrvatska državna politika je, nakon dugo vremena postojanja nekoliko službenih politika prema BiH, konačno zauzela jedinstven stav prema BiH. Prošla su vremena kada su hrvatski političari hodočastili u Sarajevo, a u širokom luku zaobilazili Mostar, Široki Brijeg i Busovaču…, ukratko, prostore na kojima žive Hrvati u BiH. Konsenzus hrvatskih političkih stranka, HDZ-a i SDP-a, o položaju Hrvata u BiH nešto je što bošnjački političari teško mogu probaviti. Prije svega jer im je donedavna nesloga po tom pitanju kod političara u RH omogućavala da s lakoćom provode majorizaciju nad Hrvatima u BiH. Sada se više ne govori o HDZ-ovoj agresiji na BiH već o Hrvatskoj agresiji na BiH. Pored insceniranog problema s mostom bošnjačka politika će pokušati službeni Zagreb držati što dalje od Hrvata u BiH i s eventualnom potvrdom presude u Haagu vojnom i političkom vrhu Hrvata u BiH. Upravo zbog svih navedenih razloga potrebno je hitno zatvoriti sva vanjskopolitička otvorena pitanja kako bi se potpuno posvetili problemima na istočnim granicama. Važno je ne dopustiti kontaminaciju karte članstva RH u Europskoj uniji kao skrbničkog kartona za Hrvate u BiH.

Također, službena hrvatska politika bi trebala imati razrađen scenarij i za mogućnost najgore varijante razvoja događaja. Odnosno, da pod različitim vanjskopolitičkim faktorima sredstva za gradnju Pelješkog mosta, od strane EU, dođu u pitanje. Kako se zaista radi o završnom činu integracije hrvatskih povijesnih zemalja čiju idejnu misao možemo pratiti još od polovine 19. stoljeća dužnost je hrvatske vlade da osigura izgradnju mosta pa i u potpunosti iz hrvatskog državnog proračuna ukoliko EU obustavi financiranje. Ukoliko je potrebno, treba obustaviti sve druge infrastrukturne projekte u zemlji i novac preusmjeriti u gradnju Pelješkog mosta jer je on simbol završetka integracije hrvatskih zemlja. Kao što će ulazak BiH u Europsku uniju označiti završni proces integracije hrvatskog naroda.  

    

Željko Primorac

Share
0