hvo-u-obrani-sarajevaSlavko Zelić, HVO u obrani Sarajeva 1992. 1993., HMDCDR – HDCDR u BiH, Zagreb – Mostar, 2014.

Hrvata u Sarajevu trenutno nema velik broj, ali ih je na početku Domovinskog rata bilo dovoljno da stupe u prve redove borbe za slobodu Sarajeva, posredno time i Herceg Bosne, BiH. Knjiga pred nama bjelodano to dokazuje.

Zelić počinje od samoga početka. Crno na bijelo iznosi da Hrvati za nastupajući rat nisu rekli da nije njihov, kao što je to učinio Alija Izetbegović gledajući paljenje Ravnog, nego su se odazvali zovu slobode. Najprije predstavljaju oružane skupine razasute po Sarajevu, da bi malo po malo počeli ustrojavati svoje hrvatske postrojbe. I već tu nad njih se nadvila batina. Jedni su bili za uklapanje u bošnjačke postrojbe Armije BiH, drugi su željeli biti uz svoju Herceg Bosnu i kao takvi boriti se rame uz rame s Bošnjacima protiv zajedničkog neprijatelja. Što je ispravnije Slavku Zeliću je potvrdio sastanak u Glavnom štabu ABiH krajem prosinca 1992. Zapovjednik Sefer Halilović tom je prilikom rekao: »Naš barjak će se viti u Pločama.« To kao da nisu čuli određeni pojedinci iz crkvenog i hrvatskog javnog života u Sarajevu. Krenuli su batinom na hrvatsku Brigadu Kralj Tvrtko. Nastojali su je otrgnuti iz ruku Herceg Bosne. Skupilo se čudno društvo, premreženo bivšim agentima Udbe i bivšim jugokomunistima. Zelić podrobno navodi sva ta imena. Ovdje samo recimo da je na čelo toga pokušaja postavljen Ivo Komšić. Ali nije uspjelo. Zbog toga je uspio brutalni napad ABiH na njihove dojučerašnje suborce. Nadnevak 6. studenoga 1993. Umjesto zahvale tamnica. Prethodno su borci ABiH na Stupu na području odgovornosti HVO-a napali Srbe što je za posljedicu imalo nesmiljen nadmoćni srpski odgovor te iseljavanje Hrvata kojih je tu bio nemali broj. Napadom Armije BiH na hrvatske bojovnike to iseljavanje je samo pojačano, ali iz čitavog grada.

Tako bijaše tih dana u Sarajevu. Ovo je memoarska građa i na povijesnim stručnjacima je zadatak reći odgovaraju li svi navodi stvarnim činjenicama. No, izneseno je zasjeklo u srž svih tih događanja. Slobodu Sarajeva svojom krvlju je namočio velik broj hrvatskih bojovnika, unatoč batini koja im je stalno visjela nad glavom. A u zraku i dalje visi pitanje jesu li se svi među nama odgovorno ponašali u ta vremena?

Miljenko Stojić