U Splitu je u ponedjeljak, 21. rujna, otvorena izložba slika „U međuprostoru“ akademske slikarica Ivane Puljić, u Salonu Galić u Splitu.

Slikarica je još na Akademiji, kao student eksperimentirala, raznim tehnikama. Približila se vosku prvenstveno jer je ekološki materijal. Voska kroz istraživanje postaje njena primarna tehnika likovnog istraživanja. Kroz enkaustiku i batik, pronalazi se u vlastitoj tehnici istraživanja koje su spoje slikarstva, kiparstva i grafike. Nakon završene Akademije na Accademia di Belle Arti u Rimu izlagala je u galerijama, i muzejima u Hrvatskoj, Italiji, sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Francuskoj, Bugarskoj i Nizozemskoj. Do sada je imala oko 60 samostalnih i skupnih izložbi.

Za izložbu pod nazivom „U međuprostoru“ Elena Rogović je u predgovoru katalogu zapisala: „Susret sa slikama IvaNE Puljić malo koga ostavlja ravnodušnim. Rano je on formirala svoju likovnu poetiku i istim putem ide i danas, eksperimentirajući, transformirajući, igrajući sa slikarskom materijom. Mijenjaju se scenografije i paleta, urbane teme daju prostor oni onim pomalo nadrealnim, vječitijim, boje se smiruju, emocija pak ostaje ista.

Minimalizirana je mizanscena u koju Ivana Postavlja svoje likove, izgubile su se vizure grada i povijesnih građevina. Njezini likovi sada žive u nekom međuvremenskom gdje lebde, susreću se, žure, ali i vole. Naglasak više nije toliko na nekim urbanim prizorima, pričaju i islikavaju se neke intimnije priče. Srce, a ne oko vodi ruku. U nekakvom čeznutljivom tonu ljubavnici se dodiruju, komuniciraju putem glazbe ili jednostavno slute jedno drugog. Mekoća i transparentnost voska Ivani pomaže u dočaravanju te čežnje.

Usprkos tome što je njezinim posljednjim slikama nositelj pripovjedi pretežito crna boja, koja možda i zrcali našu zbilju, u konačnici je njezina kiša u bojama duge i njezine slike isijavaju neki šarm, veso i razigrani svijet. Starodavnu tehniku, sa kojom se susreće i koju prihvaća još za studentskih dana u Rimu, prilagođava svom likovnom izričaju. Majstorski to ona dubi vosak i ulijeva svojim likovima dušu, intarzijom u vosku vješa rublje, slika kišobrane… Njezinu pažnju zaokupljaju neke naoko rubne, ali njoj bitne stvari, likovni su elementi racionalizirani, no ne nauštrb slobode duha. Inkorporirajući raznobojne niti ona slika kišu, ali i košmar u našim glavama. Propitkuje sebe, kao i svakog od nas ponaosob. Izravnošću, jednostavnošću i razigranošću prodire najdublje i najiskrenije.

Zato me i ne čudi, da već kad prvi puta vidjeh njezine slike, poželjeh živjeti u njima.“

Izložba U međuprostoru, koju se može nazvati Čudnovata priča doista poziva čovjeka na radost življenja, onako toplo, iskreno, iz duše, sa stavom, nadom; sve slike u iščekivanju nenametljivo pripovijedaju šapatom gledatelju o ljepoti zajedništva i jedinstvenoj raznolikosti različitosti u međuprostoru života. Pred svakom slikom zastaje dah, svaka slika postavlja upit i traži odgovor, ili ga naslućuje, ili ga daje. Vrsno komponiranje sklada osjeća se u svakoj zlatnoj niti njezinog stvarateljskog duh, pa se tako spontano rađa košmar i java sa balonima od sapunice, u letu iznad grada, u nedostižnom, u interakciji leptira, u svemiru Malog princa, u glazbi misli, u balansiranju, u bijegu i odlasku kroz zlatnu žicu pretvara u čudnovatu priču ledena priča šarenih kišobrana…Teško se odlučiti koja je slika, ljepša, dublja, rječitija, čeznutljivija, veselija, življa, jer iz svake progovara toplo autoričino srce i svjetlo duha, u zrcalu oka njezine smirene duše.

Izložba se može pogledati do 6. listopada.

 

Dragica Zeljko

Share
0