„Dobro jutro, pjevaju ptice,dobro jutro, zlatne ravnice! Dobro jutro, široke gore,dobro jutro, najljepše more! Dobro jutro, moja predivna, moja jedina, moja prelijepa, zemljo Hrvatska“, riječi su naslovne pjesme najdugovječnije emisije Hrvatske televizije “Dobro jutro, Hrvatska” zahvaljujući kojoj je gledatelje svako jutro u 6,55 sati budio glas Maje Blagdan.

Miris kave i miris prvojutarnjeg dima cigarete više nije bio isti od kada su iz emisije „Dobro jutro Hrvatska“ prognali ovu prekrasnu domoljubnu pjesmu. Poznata lica voditelja emisije i njihovih pobočnika od Meštrovića do Riđana, postala su mi nekako mrska, strana, namještena, izvještačene, neiskrena. Sanja mi više nije bila simpatična, sjetio sam njenog falš pjevanja „uživo“ što sam joj do tada opraštao, a usiljene osmjehe te ekipe počeo sam doživljavati kao ruganje cijeloj naciji, ruganje s pozicije nadmoči. More nije više bilo tako plavo, a naše ravnice tako lijepe, zelene, u izvještajima reportera s terena.

Emisiju, koju svaki dan priprema preko 100 ljudi, umjesto jutarnjeg pjeva hrvatskih ptica pretvorili su u nastavak prave nočne more nakon odgledane emisije „Otvoreno“. Zabranili su nam leći s optimizmom i zabranili su nam ustati s vjerom i nadom u bolje hrvatsko jutro. Depresija, laž, obmana, himba, ispratila nas je na spavanje s tim smo se budili i s tim smo živjeli posljednje četiri godine, uredno, iz svog đepa plačajući kao najveći bolesnici, zaraženi „stokholmskim sindromom“!

Nad vratom nam utjerivač dugova Hanžeković i sva sila zakona i propisa po kojima je teže otkazati TV pretplatu nego doktorirati na Sorboni.

A one sitne, lukave, pokvarene staljinističke oči štafetonosca i štafetoprimca rugale su nam se svaki dan s jasnom porukom: “Umrite ognjištari“!

Nadzorni odbor HRT-a na izvanrednoj sjednici u ponedjeljak jednoglasno je donio odluku o pokretanju postupka razrješenja Glavnog ravnatelja

Komesar Radman, komandant crvenokmerske TV šupe, primit će svoju posljednju sramotnu štafetu, jer oni koji sramotno žive obično i sramotno umru. Primit će otkaznu štafetu i iz TV šupe, bit će zauvijek šupiran!

Nadam se!

Želim ono što želi ogroman broj Hrvatica i Hrvata diljem naše „prelijepe zemlje Hrvatske“ diljem cijelog Svijeta. Želim na početku Dnevnika gledati vijest o našoj dragoj Predsjednici ako je učinila nešta dobro za Domovinu, želim je vidjeti i ako nije učinila najbolje za Hrvatsku, što je do sada bilo nemoguće.

Ne želim gledati „Josipoviče“ na početku, u sredini i na kraju Dnevnika. Već sam se počeo bojati da će ga postaviti i u prognozu vremema umjesto Vakule, a za glavnog sportskog novinara instalirati Milanovića na kraju Dnevnika.

Želim gledati u „Otvorenom“ Hasanbegovića, Lučića nasuprot Jakovine i Klasića, želim vidjeti Hloverku koja će ukinuti formulu „vučjeg čopora“. Želim vidjeti Raspudića kao moderatora emisije „Peti dan“ umjesto notorne Mime Simić.

Želim gledati prof. Tomca, Dujmovića, nasuprot Rimca i Puhovskog, želim istinu o Jasenovcu, istinu o Titu, ne želim mitove o „Sutjesci“ koja je poništena jer je „Sava Kovačević pao na doping testu“, istinu o mostu na „Neretvi“ preko kojega je Tito spašavao vlastito dupe umjesto ranjenika. Istinu o Bleiburgu, Hudim jamama, otvorenu raspravu o zakonu o lustraciji, o zakonu o osudi zločinačkog komunističkog Titovog režima.

Jednostavno!

Samo istinu tražim za svojih 80 kuna mjesečno, a za tu istinu, platio bih i više!

Hanžekovićev zulum postao bi bespredmetan.

Želim vidjeti novu „Sliku Hrvatske“ s Karolinom Vidović Krišto, Željku Markić u ravnopravnom dijalogu nasuprot notornih Stulhofera, Zakošeka i monstruoznih pedofila poput dr. Kinsleya.

Istinu o bivšoj vlasti, istinite statistike, istinu novoj i budućoj vlasti, istinu o nezaposlenima, blokiranima, siromašnima, obespravljenima, istinu o kopanju po konteknerima, o nerođenoj djeci, istinu o dijaspori, o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, istinu o ljepoti i potencijalima naše drage Domovine. Zar je to previše?

Istinu ma kako ona bolna ili lijepa bila!?

Želim čuti domoljubne pjesme naših dobrih ljudi, veliki film o veličanstvenoj „Oluji“, naše branitelje kojima plješću i klanjaju se u Hrvatskom državnom saboru!

Želim da naša Domovina postane normalna zemlja!

Želim da Radmanova TV šupa postane „Katedrala duha“, „Hrvatska nacionalna radiotelevizija“, kako bi pošteni ljudski potencijali koji su skriveni u toj „Katedrali duha“ izašli iz tame straha i dali sve svoje kreativne sposobnosti na svjetlo dana od „Dobro jutro Hrvatska“, do emisije „Otvoreno“, na dobrobit naše Domovine!

Tko će predati Radmanu njegovu posljednju štafetu srama važno je pitanje? Taj izbor, odgovornost je onih koji moraju osjetiti bilo naroda, onih koji moraju mijenjati iz temelja atmosferu straha, beznađa i depresije u atmosferu nade, optimizma i svjetla.

Bez te promjene duha nacije, kroz „Katedralu duha“, kroz „Hrvatsku nacionalnu radioteleviziju“, koja treba davati ritam svim medijima, bit će nemoguće stvoriti i stvarati one vrijednosti koje želim ja, a uvjeren sam i ogromna večina hrvatskih ljudi „ma gdje bili“.

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0