Nakon Kolindine poslanice Hrvatima u kojima je pozvala na pomirbu djecu ustaša i partizana, mnogi su nezadovoljno graknuli da je time pogriješila, a druga polovica je ustvrdila da ima loše savjetnike.

Slažem se s prvom polovicom, ali ne i s drugom. Jer, nitko nije povezao da je nakon toga otišla u Iran, Afganistan i druge muslimanske zemlje. Nije se pokrila ušima jer nije slonić Dumbo koji ušima leti, iako je ta njezina Poslanica bila prilično “dumb” potez. No, pokrila se maramom, odnosno feredžom za vrijeme posjeta muslimanskim zemljama što je dovoljno blizu. Neki joj je savjetnik rekao: “Odite negdje daleko i pokrijte se da ljudi što prije zaborave na taj promašeni politički potez.” To je, eto, i učinila.

I zaista, neko vrijeme nismo čuli ništa od Predsjednice, ali je, vrativši se u Hrvatsku, odlučila nadoknaditi političke promašaje koje nije činila za vrijeme odsutstva pa je k sebi pozvala odnedavno obrijanog Borisa Jokića i pokušala ga udobrovoljiti da se vrati kurikularnoj reformi zbog koje će učenici, sudeći prema novoj lektiri, morati najprije naučiti sprezati (ili konjugirati, ako ćemo starinskim hrvatskim) glagol “jebati” (isprika na vulgarizmu, ako to “progresivni” i “napredni” multi-kulti-antifa “stručnjaci” uopće smatraju vulgarizmom?!) u svim glagolskim vremenima.

I onda neki kažu da je Predsjednica to učinila kako bi osigurala socijalni mir. Poduprla je čovjeka kojeg je Zoran Milanović osobno odabrao, prema njegovim riječima. Zatim je izjavila da Hrvatska ne će priječiti Srbiji ulazak u Europsku uniju. Zašto i bi? Što će nama Hrvatima sudbine i grobovi naših nestalih i pogubljenih bližnjih i voljenih, što će nam sve pokradeno kulturno blago i baština? Zašto Srbi ne bi sudili našim generalima i braniteljima, kad to zaista žele? Zašto bismo tražili da Hrvati budu zastupljeni u srpskoj skupštini – ionako u Hrvatskoj svi znaju da svi političari kradu – ne želim valjda da hrvatski političari u Srbiji oštete srpsku državu? Ukoliko je Predsjednica već započela kampanju za novi mandat, neka samo tako nastavi, ali će političku podršku morati tražiti od Milanovića i Pusić, a ne od Domoljubne koalicije.

Prvo baljezganje o pomirbi djece pa onda potpora Jokiću, potom dignuta rampa Srbijancima… Što je sljedeće? Hoće li Ured predsjednice na nekoliko mjeseci u Beograd? Ili se čeka pobjeda Voje Šešelja na srpskim predsjedničkim izborima pa da se tek onda uspostave bratski odnosi sa Srbijom?

Kaže predsjednica Republike da je u hrvatskom interesu da Srbija što prije uđe u EU. Zašto čekati? Što mi ne odemo k njima? Ionako je 29% bila izlaznost kad se glasovalo za ulazak u EU; što će nam EU i NATO kad imamo Beograd i krasna šumadijska prostranstva? U Beogradu je popularan bjeloruski parfem koji se zove Putin – zašto da samo Srbi mirišu kao Putin, kad mogu i Hrvati?

Umjesto da podupire četnike Nikolića, Vučića i Jokića, zašto se Predsjednica ne zalaže da se vrati Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika? Ili pak, svi, bre, govorimo srpsko-hrvatskim? Zašto se ne zauzme za plaće i živote ljudi koji čiste Hrvatsku od mina koje su “večna braća” Srbi postavili? Zašto se ne utvrdi granica na Dunavu, za što se u predizbornoj kampanji i zalagala, jer kao što Srbi svakog dana propuste pedesetak migranata u Mađarskoj, sigurno ih dvostruko puštaju u Hrvatsku?

Srbi nas se tiču jednako kao i Paragvajci i Azerbejdžani; dosta već jednom o Srbiji, Srbijancima i dosta potpore domaćim Srbijancima. Dijelimo zajedničku prošlost i baš zbog te prošlosti ne ćemo s njima dijeliti budućnost.

 

Ivo Sertić

Share
0