Izbori su završili bez pravog pobjednika. Moram priznati da nisam očekivao ovakav rasplet, očekivao sam naime jasan poraz vladajućih. Četiri godine loše vlasti, mislio sam, moraju doći na naplatu.

Međutim, SDP-ova koalicija polučila je relativno dobar rezultat ako se uzme u obzir koliko su loše vodili zemlju. HDZ, iako relativni pobjednik izbora, nije postigao očekivani rezultat, to jest podbacio je za desetak mandata. Te mandate je, čini se, dobio Most. U tzv. utvrdama SDP-a, trećoj i osmoj izbornoj jedinici, Most je osvojio samo dva mandata, dok je u utvrdama HDZ-a, devetoj i desetoj izbornoj jedinici osvojio pet mandata, što govori u prilog tomu da je Most najvećim dijelom zahvatio u HDZ-ovo biračko tijelo.

Logično bi stoga bilo očekivati da Most ide u koaliciju s HDZ-om, naravno uz određeni set čvrstih uvjeta. No, u Hrvatskoj logika i nije baš na nekoj cijeni te se može dogoditi da se Most prikloni i lijevoj strani. U tom slučaju čeka nas nastavak politike ''mi ili oni'' i dalje produbljivanje krize, a Božo Petov i Drago Prgomet mogli bi ostati upamćeni kao novi Dražen Budiša i Goran Granić hrvatske politike. Iako se u javnosti šire glasine da je Most projekt ovih ili onih snaga, činjenica je da su u poziciji svoju podršku obilato naplatiti jer se bez njih ne može formirati vlada. Hoće li ta naplata biti u inzistiranju na reformama ili na osobnim probitcima, ovisi o značaju samih ''mostovaca''.

   Ako Most ustraje na proklamiranim reformama, opcija koja prihvati njihove uvjete naći će se u poziciji da pred javnošću snosi odgovornost za politike koje nisu izvorno njihove. To ima svoju cijenu u vidu gotovo sigurnog gubitka idućih izbora. U svakom slučaju, predstoji nam neizvjesno i napeto vrijeme, a nije potpuno isključeno da se cijela ta stvar razriješi i na ponovljenim izborima, premda držim da je to malo vjerojatno budući da se izborene saborske fotelje u Hrvatskoj nerado stavljaju na kocku. Koliko god neočekivani uspjeh Mosta izazivao određene nedoumice, pa i nelagodu kod pripadnika domoljubne opcije, on može značiti i stanovitu prigodu za promjenu nabolje.

   Naime, uspjeh Mosta trebao bi ponukati HDZ da preispita neke segmente u vlastitoj politici i još više vlastite odnose s javnošću. S druge strane reformski impuls koji donosi Most može biti koristan ako se kanalizira u prihvatljive i moguće politike. Naravno, sve to važi pod uvjetom da u Mostu misle iskreno i da nisu projekt igrača iz sjene. Na koncu, HDZ-u je veći problem relativno dobar uspjeh SDP-a na izborima od uspjeha Mosta. S 56 mandata, kojima se komotno mogu pribrojiti i tri mandata IDS-a, Kukuriku koalicija bit će krajnje neugodna i destruktivna oporba i ako HDZ s Mostom uspije formirati vladu. Da i ne govorimo o tomu kako će biti nemoguće provesti bilo kakvu promjenu Ustava za koju je potrebna dvotrećinska većina. A za neke promjene, vjerojatno će trebati i promjena Ustava.

   Dakle, tko god formira vladu u ovakvim uvjetima, imat će problema sa saborskom većinom u nekim kriznim situacijama. Nestabilne vlade u nestabilnim vremenima lako padaju, tako da se već sada može konstatirati da su prijevremeni izbori prilično izvjesni.

 

Damir Pešorda