U organizaciji Slobodne Dalmacije i pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, na Ekonomskom fakultetu u Splitu 22. svibnja 2019. održana je konferencija Demografija kontinentalne Dalmacije kao preduvjet opstanka života.

Na konferenciji su sudjelovali: profesor dr. sc. Anđelko Akrap - voditelj katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Blaženko Boban - župan Splitsko-dalmatinske županije, Kristina Križanac - gradonačelnica Sinja, Marko Jelić - gradonačelnik Knina, Radoslav Bobanović - direktor Poljoprivredne zadruge MasVin iz Polače i Drago Nosić iz grupacije Pivac.

Iako je i ranije bilo znanstvenih skupova i tribina na kojima se raspravljalo o odumiranju života u Dalmatinskoj zagori, ovo je prvi put kako se jedan ovakva skup održava pod pokroviteljstvom predsjednice Republike. Štoviše, sama predsjednica je aktivno sudjelovala u raspravi. Također, u raspravi su sudjelovali i nosioci izvršne vlasti na području Zagore, ali i predstavnik regionalne vlasti. Iako na samoj konferenciji nismo čuli neki novi plan, ideju ili program za revitalizaciju Zagore, pohvalno je da se o problemima Zagore počelo raspravljati na najvišem nivou.

Problemi Zagore, tog najvećeg hrvatskog otoka, kako sam ju svojevremeno nazvao, su mnogostruki. Demografija je svakako najvažniji, jer bez stanovništva nema ničega. Stanovništvo je preduvjet bilo kakvog oporavka. Prateći zaključke konferencije, izjave sudionika i najave, moram priznati kako sam ostao razočaran. Prije svega skromnošću ideja, neupućenošću u problematiku, ali i nedostatkom hrabrosti u pristupu ovom problemu. Primjerice, rektor Sveučilišta u Splitu, Dragan Ljutić, kao mjeru demografskog oporavka i revitalizacije Zagore navodi - otvaranje izdvojenog studijskog programa hotelijerstva u Makarskoj (?!). Župan Blaženko Boban na konferenciji je govorio o infrastrukturnim projektima županije u Zagori, koji su zaista značajni, ali u samoj biti, bez šireg pristupa problemu, teško će promijeniti sadašnje stanje. Iz Ministarstva regionalnog razvoja izvijestili su o preko 800 milijuna kuna koji su iz EU fondova ugovoreni za projekte u Zagori. Predstavnici lokalne vlasti s područja Sinja i Knina govorili su o svakodnevnim problemima s kojima se susreću u svom radu. Najbliže biti cijelog problema bio je profesor dr. sc. Anđelko Akrap - voditelj katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Ako se želi razvijati naša Zagora, treba postojati jasan dugoročni plan i cilj, kazao je profesor, zapitavši se: Što razvijati? Turizam? Neće se od turizma živjeti, mora postojati jasna gospodarska struktura: takozvane visokoakumulativne djelatnosti. Praznio se ruralni prostor, a bio je inkubator radne snage, Split se nije razvio vlastitim biološkim resursima, a demografska politika ne može bez razvojne politike. - izjavio je profesor Akrap.

Upravo je profesor Akrap postavio ključno pitanje koje je trebalo dominirati konferencijom - što Hrvatska, kao država, želi učiniti sa Zagorom? U tekstu Bavi li se itko u ovoj državi „najvećim hrvatskim otokom“, koji je u ovom tjedniku izašao koncem prošle godine, upozorio sam na samu bit problema Dalmatinske zagore. Naime, država, regionalna razina vlasti i jedinice lokalne samouprave na ovom području provode niz odvojenih mjera, ali bez uzajamnog prožimanja i jasnog plana čime bi te mjere u konačnici trebale rezultirati. Ukratko, jedni rade jedno, drugi drugo, treći treće, a nitko ne zna što će se u konačnici iz svega izroditi. Dakle, ne postoji strategija što želimo sa Zagorom i u kojem vremenskom okviru to želimo. Kao što sam ranije naveo u prethodno citiranom članku, osnovni instrumenti svake države za upravljanje procesima u granicama svoje ingerencije su - porezna politika i upravljanje zemljištem koje je u državnom vlasništvu. Ako se dva navedena instrumenta pravilno koriste onda i sami rezultati teško mogu izostati.

Kada se radi bilo koji plan, pored mjera koje su na raspolaganju onome koji plan izrađuje, treba voditi računa i o subjektima na kojima se plan može primijeniti. Odnosno, onima zbog kojih se plan uopće radi!

Opće je poznata činjenica, a to su i sudionici konferencije potvrdili, kako je radno intenzivna industrija na području Zagore propala. Tu se prije svega misli na velike tekstilne i prehrambene kombinate koji su zapošljavali i po nekoliko tisuća radnika. Prema kome onda usmjeriti mjere države? Osnova na kojoj se može planirati bilo kakav razvoj je ograničena na obiteljska poljoprivredna gospodarstva te na male obrte i proizvodne pogone. Upravo na postojećim resursima i subjektima, koji su preživjeli unatoč svim problemima s kojima se suočavaju, treba graditi novu strategiju razvoja s točno definiranim ciljevima i vremenskim rokovima. Pritom turizam, kao efemerna djelatnost, treba biti tek nadopuna postojećih djelatnosti.

Gospodarska osnova Zagore je skromna i ona, a to je lako provjeriti u Ministarstvu financija, u ukupnim poreznim davanjima u državni proračun sudjeluje sa skromnim udjelom. Kada bi se donio okvirni akcijski plan prema kojem bi svi novootvoreni privredni subjekti u Zagori, ali i postojeći do određenog broja zaposlenih, bili oslobođeni poreznih opterećenja u prvih pet godina postojanja vrlo brzo bi se na samom terenu vidjeli prvi učinci. Također, na području Zagore postoje velike površine zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume. Kada bi postojala jasna strategija države spomenuto zemljište moglo bi postati snažan generator rasta postojećih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, razvoja stočarstva ili podizanja novih plantažnih površina. Riječ je uglavnom o šumskim površinama koje nemaju vrijednu drvnu masu, odnosno, o površinama obraslim mediteranskim raslinjem - makijom. Međutim, Hrvatske šume se trenutno prema navedenim površinama odnose kao da se radi o, u najmanju ruku, šumama hrasta lužnjaka. Problemi koje lokalno stanovništvo ima sa državnim zemljištem su brojni. Jedan primjer potvrđuje svu brutalnost sadašnjeg stanja. Jedan obrtnik s područja Zagore već godinama nastoji ishoditi sve dozvole za proširenje sušionice pršuta. Pored vlastite parcele, na kojoj namjerava podići novi pogon, potrebno mu je i tridesetak kvadrata zemljišta Hrvatskih šuma koje se naslanja na njegovu parcelu. Gotovo deset godina traje njegovo natezanje s administracijom kako bi dobio navedenih tridesetak kvadrata. Vjerovali ili ne na spomenutoj parceli, koju pokušava dobiti od Hrvatskih šuma, nalazi se točno - 5 smriča! Ovo je samo jedan od primjera suludih propisa koji koče razvoj gospodarstva i privrede na području Zagore. Stočari se pak suočavaju s brojnim problemima prilikom traženja odobrenja za ispašu stoke. Dakle, država treba odlučiti želi li na području Zagore uzgajati smriče ili zadržati ljude!

Nepregledne površine obrasle makijom mogu vrlo lako postati plantaže šipka, masline, smokve ili šljive. Potrebno je samo malo vizije. Da bi se to dogodilo potrebno je navedena zemljišta osloboditi okova države, raspisati natječaje za koncesije ili prodaju i kultivirati ih (meliorirati). Interesa će sigurno biti, ako ne domaćeg stanovništva onda sigurno iz inozemstva. To je jedini put za pretvaranje Zagore u hrvatsku Provansu kako su joj svojevremeno tepali političari. A turizam? Kada bi Zagora krenula ovim putem turizam bi bio tek ono što treba biti - efemerna djelatnost za popunu kućnog budžeta!

Željeli smo čuti od prvog čovjeka Splitsko-dalmatinske županije, župana Blaženka Bobana, što misli o revitalizaciji područja kojim velikim dijelom upravlja SD županija.

Županija nastoji ravnomjerno ulagati i razvijati sva svoja područja. Ipak, poseban naglasak stavljamo na rubna područja Županije, Zagoru i neka otočna mjesta, za koja smo posebno izdvojili ove godine 4 milijuna kuna (zasad) kroz program demografske obnove „Tu je tvoj dom“. Već dosad je za ovaj program izgradnje ili obnove kuća kao i kupnje stana u tim područjima, iskazan veliki interes, te očekujemo već početkom srpnja potpisivanje prvih 20-30 ugovora, a do kraja godine bar još toliko. Program će trajati tri godine. Očekujemo da bi se na taj način čak do 200 obitelji vratilo ili zadržalo na tim područjima ruralnog dijela Županije. Međutim, uočili smo da nam je, s obzirom na veliki interes za ovaj program, potreban svojevrsni AKCIJSKI PLAN, po vertikali i po horizontali. To znači da ćemo tražiti od Vlade RH da kroz odgovarajuće programe i projekte nastavi ili nadogradi naš započeti projekt demografske obnove rubnih područja Županije. Ne mora to biti isključivo preko ministarstava. Primjerice, može se razgovarati s javnim poduzećima i državnim tvrtkama da se određenim kategorijama građana, sukladno razrađenim kriterijima, omogući jeftiniji priključak bilo na vodovod i kanalizaciju, bilo na elektromrežu i tomu slično. Dakle, moramo svi djelovati zajednički, sinkronizirano, po vertikali i horizontali javne uprave, od jedinica lokalne samouprave, preko regionalne uprave do državne vlasti, što bi zasigurno imalo konkretan sinergijski učinak. U tom smislu razumijem vaša oba pitanja. Naime, u pravu ste, porezna politika nije u nadležnosti područne samouprave, ali nam nitko ne brani predlagati izmjene porezne politike kojima bismo eventualno privukli investitore primjerice u Zagoru ili na otoke. Mi činimo što možemo kako bismo stvorili najbolje moguće uvjete u poslovnim, gospodarskim zonama, od Vrgorca, preko Imotskog i Dugopolja, do Trilja, Sinja i Vrlike. Nastojimo također sačuvati i održati mrežu škola, pa i po onim mjestima gdje sva četiri razreda stanu u jednu učionicu. Iako nisu u našoj nadležnosti, potičemo i pomažemo izgradnju dječjih vrtića gdje god je to moguće i gdje lokalna samouprava pokaže inicijativu. Krećemo uskoro i s programom disperzije domova za starije i umirovljene izvan većih, gradskih sredina. Prvi takav primjer je skori početak gradnje doma za starije, odnosno preuređenja napuštenog objekta u vlasništvu županije, u Dragljanima kod Vrgorca. Ovih dana su vijećnici županijske skupštine, kako iz redova vladajućih, tako i iz oporbe, pohvalili naš odjel zajedničkih poslova koji je napravio registar županijske imovine, čime se stječu uvjeti za slične projekte kao spomenuti Dom za starije, ali i za druge eventualne poslovne ideje za koje bude zanimanja na području cijele županije. Slično mogu kazati za Vaše drugo pitanje vezano za državno zemljište kojim gospodare Hrvatske šume, a koje nema ekonomsku vrijednost drvne mase. Svaku sličnu inicijativu smo spremni podržati, ali da bi se krenulo s bržim i jednostavnijim postupkom koncesioniranja takve zemlje zainteresiranim gospodarskim subjektima, prvi korak trebaju poduzeti čelnici lokalne samouprave kroz konkretne prijedloge i zahtjeve prema ministarstvu za upravljanje državnom imovinom. Na redovnim sastancima županijskog vodstva s načelnicima i gradonačelnicima iz cijele županije već je bilo riječi, a koristim i ovu prigodu da pozovem kolegice i kolege iz lokalne samouprave da se nametnu svojim konkretnim prijedlozima i zahtjevima. Primjer takve konkretne i učinkovite suradnje je moj dogovor s rektorom Ljutićem o disperziji Sveučilišta koja se već najesen počinje ostvarivati, najprije turističko-hotelijerski studij u Makarskoj, a u dogledno vrijeme interuniverzitetski centar u suradnji s MORH-om na Visu, itd… - izjavio nam je župan Boban.

Iz županova odgovora razvidno je nekoliko stvari. Uloga države je ključna u povezivanju svih razina vlasti, ali u donošenju ključnih smjernica i mjera razvoja. Odnosno, država mora donijeti ambicioznu strategiju razvoja. Međutim, velika odgovornost je i na lokalnoj samoupravi - gradovima i općinama na području Zagore. Lokalna samouprava mora ambicioznije promišljati razvoj područja kojim gospodari. Dakle, lokalni, ali i službenici županijskih ureda u navedenim gradovima i općinama, moraju se izdignuti s razine birokratskih činovnika i aktivno se uključiti u razvoj prostora na kojem žive i rade. U suprotnom, u Zagori će i dalje najbolje uspijevati – smriči…

 

Željko Primorac

Share
0