Nakon prošlih parlamentarnih izbora jedno je vrijeme zavladalo zatišje, duga postizborna neizvjesnost učinila je svoje pa su otac i sin Milorad i Ozren Pupovac povukli ručnu kočnicu.

S projektom osnivanja „Instituta za dijasporu“ na Sveučilištu u Rijeci prikočio je i rektor Pero Lučin, a čekalo se i redoviti izbor novog dekana Filozofskog fakulteta u Rijeci. U međuvremenu je Sveučilište s gradskim SDP-artijom pripremao „samoupravna tijela i akte“ kako bi se u najvećoj tišini i bez medijske pompe otvorio natječaj i na njegovo čelo dovelo „dečka koji obećava“, sina Milorada Pupovca.

>>Milan Kovač: Pupovčeve izjave podsjećaju na govore Vojislava Šešelja s početka '90-ih (Video)

I sada je, čini se, sve je pripremljeno i samo treba staviti potpis, naime nekoliko potpisa: na: na akt o osnivanju „Instituta za dijasporu“ i na suglasnost o raspisivanju natječaja za ravnatelja istog. Međutim treba isto tako učiniti „samo po sebi razumljivim“ da na tu poziciju zasjedne baš i samo Ozren Pupovac – sociolog-marksist, stručnjak za postjugoslavenski politički kontekst(?), koji prevodi marksističku literaturu na srpsko-hrvatski jezik?! Dobra tema: i poslije Marxa Marx; još je zanimljiviji jezik na koji prevodi!

Dakle, drugovi su se dogovorili i najmanja je poteškoća srpsko-hrvatska lokalna vlast u Rijeci; za njih je svaki četnik, pa bio on depiliran u Njemačkoj kao npr. Ozren Pupovac, dobrodošao na srpski Krim. Vjerojatno računaju na kompatibilnost „Instituta za dijasporu“, njegovih djelatnika i programa, s već uhodanim pročetničkim „Centrom za studije Jugoistočne Europe“, također pri Riječkom sveučilištu. I sve postaje jedna prečanska dijaspora, Srbi i Srbijanci, iseljeno srpstvo... Srbi svi i svuda strateški raspoređeni po ovakvim institutima, centrima, nevladinim udrugama za sva moguća srpska prava i navodno ugroženu srpsku nejač.

Rektor Sveučilišta u Rijeci, Pero Lučin, kao i dekanica Filozofskog fakulteta, Ines Srdoč Konestra te Fakultetsko vijeće neće sigurno opstruirati transfer mladog sociologa-marksistu za voditelja Instituta – tu je stvar jasna. Znači u Rijeci je više-manje sve spremno da se istjerano hrvatsvo preda uglađenom četniku na skrb i arbitriranje: stado prepusti vuku na čuvanje. Čak je i bivši dekan riječkog Filozofskog fakulteta u međuvremenu postao resorni ministar, što god to značilo u ovom konkretnom slučaju.

Međutim... to je račun bez krčmara ili je krčmar možda u krivoj gostionici? Naime za sve dokumente o osnivanju „Instituta za dijsporu“, natječaj i imenovanje nadležno je resorno ministarstvo, njegova suglasnost i osobni potpis ministra.

I tome nije kraj priče o Rijeci kao srpskom Krimu; naime doktor-marksist oženio se 2009. godine s tada pop pjevačicom, danas jazz pjevačicom Vesnom Pisarović, rođenoj u Brčkom. Ona se odlučila za jazz karijeru i 2006. godine, u Den Haagu, upisala je studij jazz pjevanja. Jazz prvijenac posvećen je Elvis Presleyu, čuvenom jazz pjevaču?! Dakle ne šargija, koje su pod zaštitom UNESCO-a što bi više odgovaralo mjestu rođenja pjevačice, nego jazz?

Jer sve to s jazz-om Vesne Pisarović traljavo je i neuspješno, zapravo jedno veliko ništa, debakl, a suprugu se priprema ravnateljsko mjesto u Rijeci? Tako da sada po nalogu starog legla Partijske nomenklature rektor Pero Lučin traži način kako da se pri Filozofskom fakultetu osnuje Odsjek za glazbu, jazz naravno, po mogućnosti smjer Elvis Presley, a na čelo postavi Pisarovićka, odnosno gospođa Pupovac.

I dalje je već poznato: po uhodanom scenariju mladim i svjetski poznatim stručnjacima iz dijaspore tražit će se stan, izaći u susret na svaku ruku, kao Frljiću, Šerbedžiji, hrvatofobima na svim razinama, svima koji će doprinijeti da 5% Srba i Srbijanaca u Rijeci zauzme barem 50% „upravljačkih prava“ u Gradu, a ostatak jugoslavenski Sušačani i mići Primorčići.

 

L. C.