Ovaj će put Antoniju Alvarezu III. trebati nešto mnogo jače i opakije od glazbenog umijeća. Slabo će mu pomoći i dugogodišnje iskustvo sakupljeno u svijetu biznisa u velikim, ali posrnulim mega kompanijama. Je li međunarodni ekspert za restrukturiranje i sanaciju posrnulih gospodarskih divova svjestan da je Ivica Todorić gospodarski potpuno posrnuo?

Ako Tony III. želi saznati istinu (a od nje sve započinje) o poslovanju Agrokora mora se suočiti sa zlodusima koji ne žele otvoriti hrvatske pismohrane; s istim onim mračnjacima komunizma, zaštitnicima državnog terorizma, koji su se svim snagama borili da se Josip Perković i Zdravko Mustać ne predaju njemačkom pravosuđu. U Hrvatskoj smo uvijek na početku.

Shvaća li „Alvarez & Marsal“ da je na drugoj strani crveni državni teror, osobe koje su naručivali likvidacije svojih političkih protivnika kao ture za šankom? Sudski proces i epilog Perkoviću i Mustaću to je nedvosmisleno dokazao, zato su u Münchenu osuđeni najvećom mogućom kaznom i sud je dokazao da se KPJ/SKJ preko svojih tajnih službi bavio državnim terorizmom ne samo u Jugoslaviji nego i u inozemstvu.

To su isti ljudi koji preko svojih pouzdanika i danas drmaju hrvatskim gospodarstvom: iznimno dobro kontrolirana i usmjeravana organizacija što upravlja milijardama isisanih za vrijeme komunizma i bira osobe uz pomoć kojih će taj novac legalizirati. Ti pouzdani odabranici poput Franje Lukovića, Nikice Valentića, Franje Gregurića, kompletna garnitura iz INA-a na čelu s Vanjom Špiljkom i njihovim odvjetnikom Marjanom Hanžekovićem. Ante Vlahović, Branko Roglić, Goran Štrok, Emil Tedesci, i naravno Ivica Todorić  te vlasnici Dukata, Vindije, Badela, Atlantica, Croatia osiguranja, Francka, odvjetnici pretvorbe...  A najvažniji su njihovi politički kumovi, partijska nomenklatura danas raspoređena u svim strankama bez kojih sve to ne bi bilo moguće: predsjednici hrvatskih Vlada, predsjednici Države, ministri, guverneri Narodne banke, suci i državni pravobranitelji, načelnici uprava, lokalni i županijski moćnici.

>>

Tonya III. čeka kopanje ne samo po poslovnim knjigama, već suočavanje s komunističkom omertom. Gospodin Alverez još ne zna u što je ugazio i njegovi će suradnici uskoro shvatiti da su opasno zalutali negdje između Sjeverne Koreje i Staljinove samovlade, između državnog i društvenog vlasništva, u bespuća privatizirane dogovorne ekonomije. Razlika je ta da na vrhu te zločinačke organizacije nije beskrupulozni Vođa nego predsjedništvo olinjalih i pomlađenih partijaca spremnih na sve kako bi zadržali vlasništvo nad tvrtkama i utjecaj u političkoj vrhuški, a nju su od samog početka sami birali. Da se to ne bi dogodilo Vlada će do ponedjeljka imenovati svog povjerenika. On će morati paziti da sve tajne i dalje ostanu zakopane, svi kosturi ostanu u ormarima, da gospodin Alvarez slučajno ne izvuče kojeg na svjetlo javnosti.

Ne treba previše brinuti o ruskim bankama; ti agrokorovi najveći vjerovnici, kroz Agrokor su ispirali milijarde prljavog novca i pri tome gubili značajne postotke, zapravo uobičajne postotke kad se crni novac pere (konj lipicanac oždrijebi se crn, sa dvije godine pobijeli) i legalizira. Ništa one od Agrokora ne potražuju i svi su namireni: Ivica je primio novac i očito po dogovoru vratio umanjeno za uobičajeni postotak.  

>>

Antony Alverez III. u dogledno će vrijeme odustati od restrukturiranja Agrokora, jer sve se svodi na prikrivanje početka i svršetka. Pogotovo kad osjeti da u analizi poslovanja nije sam, nego uparen s državnim povjerenikom koji će od Vlade dobiti neograničeno velike ovlasti. Nitko, ponajmanje Antoni Alvarez, ne smije saznati kako je sve počelo, a još manje smije doznati da je scenarij svršetaka zamišljen da se sve uruši i zatrpa, zato Vladin povjerenik, da bi sačuvao stvarne kreatore pretvorbe,  i svu dokumentaciju, stotine tona papira će završi u „Branimir comerce d.o.o.“. Vladin je povjerenik ubačen u igru da učini sve kako nitko nikad ne bi iskopao zakulisne poslove u Agrokoru i novčarenje ruskih banaka preko Agrokora i INA-e.

>>

Svi oko gospodina Alvareza lažu i kriju svoje namjere; dečko s mikrofonom shvatiti će da ima i lakšeg novca nego se Hrvati s nervoznom ostacima jugoslavenskog sustava. Osim ako i on nije samo skupo plaćeni maneken, ovaj put Sberbanke?

 

L. C.