Ministar dirigira, svirači sviraju ...
Udbaške su fore i podvale mogle prolaziti za vrijeme Sanadera i njegova dehrvatiziranog HDZ-a, no takav HDZ ne postoji već pet godina. Mnogi će reći da je ova vlada jalova – i bit će u pravu. No, ministar Šustar je danas pokazao da Hasanbegović nije jedini koji rastjerava ukorjenjene ostatke Milanovićevih kmera nakačenih na proračun.
Svi političari moraju pripaziti da im tijekom mandata ne ispadaju „kosturi iz ormara“, naime na sablazan koja ih može teško diskvalificirati, i mnogi se zbog toga ufaju u novokupljene brave na svojim ormarima.
Dramatična politička situacija u Domovini upravo doseže svoj vrhunac i nalazimo se na pragu pada ove Vlade u situaciji kada ni približno nismo ovladali osnovnim alatima kontrole za održavanje vlasti nakon prividnog poraza lijevih mentalnokomunističkih snaga.
Na dan 25. svibnja štovatelji jugoslavenskog komunističkog režima na čelu s Pusićima i Mesićima slavit će rođendan megazločinca Tita uz zločinački dekor „plemenitih kapi partizanki“ uz zločinačku štafetu indoktrinirane „mladosti“, pjevat će se pjesme „Po šumama i gorama“, „U tunelu usred mraka“!
Stjepan Mesić Ujdurović, u Hrvata poznatiji kao Stevan Burduš, ostao je bez krova nad glavom. Sirota kuka i plače kao da mu je obitelj živa zakopana u Hudoj Jami.
U Europskoj Uniji su službeno izjednačeni svi totalitarizmi 20. stoljeća – nacifašistički i komunistički – i dan sjećanja na posljedice njihovih tiranija obilježava se 23. kolovoza; dan kad su 1939. godine nacistička Njemačka i sovjetski SSSR potpisali pakt o nenapadanju i vojnoj suradnji.
Nakon prošlih parlamentarnih izbora jedno je vrijeme zavladalo zatišje, duga postizborna neizvjesnost učinila je svoje pa su otac i sin Milorad i Ozren Pupovac povukli ručnu kočnicu.
Jugoslavije je bila tragi-komična zemlja "Prvog cinkaroša svih naših naroda i narodnosti"! Josip Broz Tito, najveći neradnik među bravarima i najveći bravar među neradnicima, kao Staljinov potrčko, bio je deminutiv (umanjenica) najvećeg luđaka među crvenim fašistima, no učio je od najboljeg.
Iako se Frljićev odlazak s mjesta intendanta riječkog HNK-a prikazao kao “unapređenje” za sav protuhrvatski, odnosno velikosrpski rad u proteklih nekoliko godina, Frljić je maknut jer je postao preveliki teret čak i za krupna Obersnelova pleća.
Ti uzastopni posjeti ruskih državnika Sloveniji, što su se pod neuvjerljivom izlikom pijeteta prema pogiblji ruskih zarobljenika na prijevoju Vršič izredali u posljednjih nekoliko godina, nisu nimalo slučajni.