Ljeto došlo, a orgijanje ''po šumama i gorama'' ne prestaje. Raspamećeni hrvatski ''antifašisti'' ne uspijevaju naći dovoljno jake riječi pa zovu u pomoć srpskog ministra Vulina da im bude glasnogovornik.

Neka mlada žena (u zagradama ispod imena piše da je članica SDP-a) urla u šumi kraj Siska: ''Smrt fašizmu!''. Doduše, doda i ''Sloboda narodu'', ali ni upola tako uvjerljivo. Uostalom, tamo gdje je glavno političko načelo ''ili mi ili oni'', odnosno''do istrage naše ili vaše'', vrlo je dvojbeno tko se broji u narod. Naime, nužno otpadaju oni ili mi.

Lukava je to strategija. Prvo pola godine dokazani heroji ''antifašizma'' Mesić, Frljić, Dežulović, Ivančić, Glavašević jr. i drugi proglašavaju sve redom ''fašistima'', a onda mlada espedeovka, gotovo rekoh – partizanka, u šumi kraj Siska donese lakonsku presudu – smrt fašizmu. Po toj logici mogao bi i aktualni nadbiskup završiti kao Stepinac. Doduše, revnost mladih blaževićevaca i manolićevaca još je ponešto sputana europskim monitoringom, ali da je prigode – ne treba sumnjati da bi se iskazali.

Iskazao se i u goste pozvani ministar Vulin. Raspalio onako junački, vučićevski po domaćinima. A domaćini, makar crveni, kršćanski su okrenuli i drugi obraz. Tako slučajni ministar Berislav Šipuš reče: ''Na ovom mjestu povijesni revizionizam nije moguć, jer su kosti ispod naših nogu u Šaranovoj jami suviše neumoljive. Bez obzira na to je li točan podatak povjesničara Slavka Goldsteina da je ovdje blizu 24 tisuće žrtava ili povjesničara Đure Zatezala o preko 40 tisuća žrtava, to je bez sumnje vrlo tragično mjesto, kako za Srbe, Židove i Rome, tako i za nas Hrvate zato što je ovdje netko u naše ime činio zlo tragičnog ljeta 1941. godine, i to masovnim ubojstvima za rasnu čistoću.'' To je taj hrvatski mazohizam u punom sjaju.

   To što mu se gost iz Srbije upustio u najcrnji revizionizam u govoru prije njega, Šipuša nije uopće tangiralo. Uostalom, i kako bi kada onaj komu su Zatezalo i Goldstein historičarski autoriteti također kroči stazom revizionizma, samo ne crnog nego crvenog predznaka. Kad su ga novinari kasnije priupitali za komentar Vulinova bezobrazluka, Šipuš je ustvrdio da treba biti pristojan prema gostu. Valjda i kada te pljusne u tvojoj vlastitoj kući. No, možda griješim, možda u hrvatskim podložničkim ušima srpski šamar zvuči kao aplauz. Šipuš je još dodao da je Vulin problem srpske vlade. Tako bi on vjerojatno, da ga je tko pitao, devedesete ustvrdio da Milošević nije hrvatski nego srpski problem.

I dok je sve to svibanjsko-lipanjsko bauljanje po ''šumama i gorama'' trajalo u emisiji Velimira Bujanca na Z1 mogli smo vidjeti pletenice žrtava iz Hude jame. Prizor je bio strašan, tragičan, tužan. I govorio je puno o prokletoj ljudskoj naravi. Međutim, siguran sam da bi neki domaći ''antifašist'' sve okrenuo na šalu tvrdeći da nema riječi o ubijenim ženama, nego da se radi o posebnoj ustaškoj jedinici pripadnici koje su nosili pletenice. Uostalom, što je autentično pismo trudne majke Ivanke Novak-Škrabec koju su ubili partizani prema pismu izmišljene Bošnjakinje iz Hercegovine. Koju je, kako vjeruju Stipe Mesić i Vesna Pusić, neuspješno silovao Vice Vukojević.

   A uz sve to policija nikako da završi pregled onoga što su snimile kamere na Poljudu. Izgleda da je tih dana, dok je trajala zabrana gledateljima da pristupe Poljudu, igralištem prodefiliralo toliko ljudi da ih se ne može identificirati do Sudnjega dana. Ili barem do izbora.

 

Damir Pešorda