Nedavno je Davor Božinović dao intervju Večernjem listu. U njemu je kao povjerenik Plenkovićevog tima predstavio sastavnice programa pred unutarstranačke izbore. Program je nazvan 'Odvažno za Hrvatsku'. U intervjuu Božinović između ostalog kaže:

- Važno je da je kurs ostao isti, a on se svodi na provođenje programa s kojim je HDZ pobijedio na izborima.

- HDZ je stranka koja je čvrsto u desnom centru i to je mjesto gdje ga je pozicionirao još Franjo Tuđman (…)

- Dugo se spominje da je sasvim izvjesno kako će se u budućnosti dogoditi velika koalicija HDZ-a i SDP-a. Niti se o tome razmišlja, niti za tim vidim potrebe, niti je to nešto što bi bilo za HDZ, ali i za Hrvatsku dobro rješenje. Znači – ne.

Prisjetimo se: HDZ je na prošlim izborima pobijedio, dobio je 61 mandat, sedam mandata više nego SDP. Kampanja je bila dominantno personalizirana, vodila se pod geslom 'vjerodostojno'.

Što se nakon nepune četiri godine može reći o sadržaju proklamirane vjerodostojnosti? Tko je to trebao biti dostojan vjere i zbog čega? Je li HDZ na desnom centru? Desno - u odnosu na koga, u odnosu na što? Što je desni centar? Kome je upućena tvrdnja da neće biti velike koalicije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na koaliciju s SDSS-om

U čemu je politički dobitak koaliranja s SDSS-om? Plenkovićevi povjerenici a i on sam će reći da se dobitak koaliranja s Pupovcem odnosi na stabilnost vlasti. U stvarnosti je ta stabilnost jedno neograničeno polje mržnje na Hrvatsku i Domovinski rat koju sam Pupovac i njegove Novosti proizvode iz dana u dan, iz broja u broj i to novcima i onih koji su izgubili svoje očeve i sinove u tom istom ratu. Tekstovi mržnje na Hrvatsku u Pupovčevu su tjedniku analitičke prerađevine srpskih službi koje nesmetano razvijaju svoje izdanke u medijskom i javnom prostoru. Tekstovi mržnje koju proizvode i sami se njome hrane sitnozubi feralovi uhljebi nisu samo hrana jugoslavenstvu i prikrivenom četništvu, nego su i prepreka suživotu i onih Srba koji su lojalni državljani a pogotovo onih koji su nosili hrvatsku odoru za vrijeme rata. Za vjerodostojnog političara izvršavanje pravde, istina, čast i suživot su vrjedniji od stabilnosti vlasti. Plenković a i njegovi prethodnici (Kosor, Sanader, Milanović) ne vide da je koalicija s Pupovčevim SDSS-om destruktivna jer se nameće kao provokacija i imperativ, kao multiplikator bez kojega se ne smije i ne može, kao faktor kojega se silom prilika mora uvažavati.

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na Istambulsku konvenciju

Njena ratifikacija nije ništa nego konspiracija za rodnu ideologiju. To je prepoznala većina državljana Hrvatske, ali nije njeno lijevo i 'desno' predstavničko tijelo. Predsjednik Vlade kao visoki predstavnik Bruselja i njegovi podizvođači Kuščević i Jandroković postavili su nepremostive birokratske prepreke samo zato da se volja većine ne ispuni. Onemogućili su referendumsko izjašnjavanje. SDP u vrijeme Milanovićeve Vlade nije mogao ispuniti zadaću 'dugine djece', nije mogao sam postići taj politički zgoditak. Nije se odvažio jer nije imao valjano pokriće. Naime, kada se ratifikacija pojavila kao tema u medijima i nametnula kao nezaobilazno političko pitanje, SDP je u dva navrata preko svojih 'vanjskih' suradnika proveo ispitivanje javnog mnijenja. Rezultati su bili obeshrabrujući za SDP i za njegove LGBT ideologe razmještene po nevladinim udrugama. I HDZ je (interno) radio jedno anketno istraživanje. Prema rezultatima toga istraživanja oko 70 % birača HDZ-a izjasnilo se protiv Istanbulske konvencije. Ispostavilo se: ono što ne može SDP, kao i u slučaju suradnje s Haagom - može HDZ. SDP nije išao protiv struje, nije se 'odvažio', ali zato HDZ jest. I tko je tu vjerodostojan a tko nije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na koaliciju s HNS-om.

Kako u slučaju koalicije s SDSS-om, tako i u slučaju s HNS-on: nije problem tko je predlagao, odobravao ili protežirao koaliciju s HNS-om, nego je bit problema tko je na takvoj koaliciji ustrajavao kada je akademskoj javnosti bilo posve jasno da je nedopustivo ono što radi ministrica Divjak. Dobar je taktički potez bio da se ponudom suradnje HNS-u izazove dekantacija nakon koje će se kao nepoželjni talog odvojiti Vesna Pusić i njoj slični. Plenković stoga nema valjanog razloga nikoga podsjećati da se zauzimao za koaliciju s Vrdoljakovim HNS-om. Njegov izbor na čelo HDZ-a zagovarali su ili priželjkivali i oni koji su predlagali i zagovarali između ostalog i koaliciju s HNS-om. U prvom redu Vladimir Šeks. A Šeks nije šaljivdžija Junckerovog tipa. Znamo to odavno, još od vremena politike 'lociranja, identificiranja, uhićenja i transferiranja'.

Dakle, ako ministrica sjedi u Vladi a kumuje štrajku prosvjetara, ako provodi reformu koja je puka zakrpa na Jokić-Budakovoj reformi, onda smisao koalicije prestaje, onda se sa stabilnošću vlasti ne trguje. Reforma ministrice znanosti i obrazovanja u Plenkovićevoj Vladi je razarajuća naprava sa zadrškom: njezini razorni učinci će se vidjeti za deset i više godina. A HDZ-ovi su ljudi posmicani samo zato jer su kroz Kurikularnu reformu nastojali spasiti što se spasiti dade. I to voljom gojenca Korčulanske škole Pave Barišića i njegovog paneuropskog brata Andreja Plenkovića. I tko je tu vjerodostojan a tko nije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na Marakeški sporazum

Zagovornici Marakeškog sporazuma (kompakta) o njemu ne govore u smislu je li dobar (koristan) za Hrvatsku ili ne, oni o njemu govore isključivo kao o neobvezujućem dokumentu.

Na primjer Marija Pejčinović Burić ili Plenković: 'To je pravno neobvezujući tekst, nije međunarodni ugovor, riječ je o katalogu mjera i ne vidim razloga zašto bi on trebao izazivati toliko prijepora i donekle generiranu histeriju'. Ovi visoki predstavnici Bruselja ne vide da se radi o operaciji velikih brojeva u kojoj se ne pravi razlika između legalne i ilegalne migracije, oni u svojoj komociji tek konstatiraju da je u pitanju neopravdana histerija nepismenih i bojažljivih suverenista. Zašto se ovi visoki predstavnici Bruselja u Hrvatskoj ponekad ne ugledaju na Švicarsku, Australiju, Mađarsku, Poljsku? Zašto se ne ugledaju na Izrael. Za njega je Marakeški kompakt neprihvatljiv, jasno i zbog čega: zbog budućnosti i sigurnosti Izraela.

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na ignoriranje prosvjeda u Vukovaru.

Neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih u Vukovaru ni nakon dvadesetak i više godina od reintegracije Podunavlja, nije prolazni osjećaj nezadovoljstva njegovog gradonačelnika i njegovih sugrađana koji traže pravdu i grobove svojih najmilijih. Nije ni trauma koju ožalošćene obitelji Vukovara ne mogu nadvladati, to je poruka: Hrvatskom vladaju ljudi koji ne pridaju važnost žrtvi i kojih nije briga što ulicama Vukovara šeću silovatelji i mrzitelji hrvatske države. Oni ne prihvaćaju apel gradonačelnika, ignoriraju prosvjede Vukovaraca, za njih su stradalnici Domovinskog rata marginalne skupine. Ali se uznemire, zatrepere, drhtaju kada im Jelena Veljača i gay roditelji drže lekciju iz ljudskih prava. Dignu se na zadnje noge s 'gongovcima', s pederastima i s kim sve ne. Natječu se tko će dati oštriju osudu spaljivanja krnje u Imotskome. I tko je tu vjerodostojan a tko odvažan? Kakav je to kurs i tko ga je zacrtao?

Je li HDZ na desnom centru?

Pojam desnog centra, 'strogog desnog centra' i 'čistog desnog centra' lansirao je nitko drugi do dijabetolog s Vuka Vrhovca, dr. Mate Granić. Lansirao ga je na dan osnivanja stranke Demokratskog centra (DC). Dakle, Mate Granić je od ožujka 2000. g. samoproglašeni centar političkog svijeta. A gdje bi pripadali njegovi gojenci, ili članovi njegove stranke, simpatizeri i povjerenici, ako su živi i ako ih još ima? Jandroković na primjer, Božinović, Plenković ili Zlatko Vitez … Upravo je Vitez na dan osnivanja DC-a objasnio da je 'oduvijek zajedno s Granićem, Škare Ožbolt, Šarinićem i Šeparovićem u HDZ-u predstavljao grupu ljudi koja je bila u manjini, a koja je predstavljala demokratski centar'. I dobro je rekao. Ta je skupina oduvijek činila manjinu u HDZ-u. Kako onda tako i danas. Ali spletom okolnosti kroz niz političkih manipulacija i jedne izborne prijevare, uz potporu 'tog i takvog svijeta' oni se danas pričinjaju kao većina. I da paradoks bude veći, pribrajaju se desno od Mate Granića. Može li onda Plenković uz potporu Božinovića i Jandrokovića pozicionirati HDZ udesno ako su ga četiri godine vukli ulijevo?

Pitanje velike koalicije HDZ-a i SDP-a je suvišno

Zbog čega? Pa sam ministar Božinović je hodajući dokaz koalicije. Njegova politička biografija to potvrđuje. Biti predstojnik Mesićeva ureda pa potom i Ureda predsjednika Vlade Plenkovića neformalna je (ali sadržajna) koalicija na djelu. Potvrda neformalne koalicije je odnos prema Istambulskoj deklaraciji, Marakešu i spaljenom krnji u Imotskome. Naravno, koalicije na političkoj pozornici neće biti, na njoj će se igrat igra dominacije. Ali, iza kulisa, iza ekrana ona će ponajprije odabirom kadrova biti na djelu. Ponajprije zahvaljujući dobrom birokratu, odličnom retoričaru, ali nevjerodostojnom državniku, Andreju Plenkoviću.

 

Ivan Mihael Ban

 

Share
0